Showing posts with label Fanstay. Show all posts
Showing posts with label Fanstay. Show all posts

Made in Abyss (Putovanje bez povratka)




Većina "kineskih crtaća" koje sam odgledao su iziskivali neko vreme da mi se uvuku pod kožu, možda zato što i ne gledam često, pa je iznova i iznova u pitanju blagi kulturološki šok, možda već zbog nečeg drugog, ali eto, ljubavi na prvu epizodu su uglavnom retke. Pamtim i dalje "Texhnolyze" vrhunski sajberpank čija je uvodna epizoda u potpunosti nema i... sjajna! 
"Made in Abyss" na prvu osvaja svojom lepotom, bajkovitošću i obećanjem neizbežne, divne avanture. Možda baš zato što nije u pitanju neki batshit crazy japanski haos, već dobro poznata, sveljudska priča koju pričamo jedni durgima od kada pričati znamo.

Jedno od najlepših sećanja životnih mi je očajničko kopanje po školskoj, seoskoj bibliteci, negde na početku milenijuma, među knjigama koje su, neosporno i nepogrešivo, smrdele na miševe (tako da uvek imam određenu ogradu kada knjiški fetišari pričaju o mirisu knjiga) i konačno uspeh u pronalaženju makar nečeg što mi na prvu privlači maštu: "Putovanje u središte Zemlje", Žila Verna. već u naslovu znate da je u pitanju avantura koja menja život. Ili "Isčezli svet" Artura Konana Dojla.
O takvom pozivu na avanturu mislim, o dolasku Gandalfa u hobitsko selo, o paljenju farme na kojoj je živeo Luk Skajvoker... odmah od starta znamo da se sprema putovanje koje će zauvek promeniti našeg junaka (junake/junakinje).


"Made in Abyss" je moderna bajka koja ispunjava maltene sve osnovne funkcije i elemente klasičnih priča i mitova i nadograđuje ih tek toliko da ispoštuje moderna vremena i epizodnu/sezonsku naraciju. Najmlađi sin, zadnja rupa na svirali, autsajder zamenjen je neposlušnom devojčicom po imenu Riko, umesto mračna šume i veštičje kuće imamo ogroman krater i u njemu nešto što je bezmalo bezdan, koji predstavlja poslednju misteriju sveta, poslednji njen neistraženi deo... 

No, ovi klišei nisu loši, već upravo deo lepote ove nove, ali ipak jako poznate priče. 
Riko u samom bezdanu (nije zaista bezdan, ali volim tu reč, pa oprostite) pronalazi i čudnovato stvorenje - robot-dečaka kojem nadenjuje ime Reg, a zatim do nje stiže i paket od njene majke, legendarnu istraživačicu bezdana za koju se smatra da je već odavno mrtva u njegovim dubinama... To je njen poziv na avanturu. Reg, pak, ne zna ni šta ni ko je, osim da je neizbežno vezan za bezdan i da ako igde odgovora ima - oni su u njemu. Dok je svaki poziv na avanturu upravo poziv na otkrivanje suštine, kod njega nema maskiranja - on prosto kreće u potragu za smislom. 

Gornji svet prosto preliva lepotom - boje su pune, jarke, okupane suncem i zelenilom. No, ponor u koji ulaze vrlo brzo menja ambijent. Iako na prvim nivoima, takođe prelep, bezdan vrlo brzo progresivno postaje mračniji, čudniji i opasniji. No, serija niti u jednom trenutku ne gubi na vizuelnoj raskoši i jedino što će možda nekom  zasmetati jeste dizajn likova koji previše podseća na crtaće za najmlađe uzrasto, no meni je i to super.


Svi dalji susreti koje će imati naši junaci su uglavnom arhetipski i prepoznatljivi - vrlo rano u ponoru, Riko će sresti svog strica, koji prestavlja jaku, pouzdanu, pozitivnu patrijarhalnu figuru, zatim na četvrtom nivou ambivalentnu, mračnu figuru u vidu čuvene Ozen "bele pištaljke" (najviši red istraživača bezdana, ispod njih su crne, plave i crvene pištaljke, upravo potonji, najniži rang je Riko), koja efektivno igra ulogu dobre veštice/vilenjakinje ili nekog sličnopg karaktera koji izaziva jezu, no ipak daje neki predmet koji će u nastavku putovanja junaku pomoći. 

Sve velike religijske knjige ili čuveni mitovi nam pričaju o nedaćama i mukama u kojima se nađu njeni junaci, a često su te nedaće upravo posledica lošeg činjenja tih junaka. U biblijskom smislu, ljudi počnu da se ponašaju neodgovorno i bahato - usledi potop, promiskuitetno i raskalašno - usledi uništavanje Sodoma i Gomore. Nešto slično tome se provlači i ovde - bezdan jeste opasno mesto, prepuno životinja koje inače ne obitavaju na površini nama poznatog sveta, a mnoge od njih su i vrlo, vrlo veliki i krvožedni predatori. No, čini se da svaki put, iznova i iznova, Riko i Reg upadaju u opasnosti baš iz svoje nepažnju, čak da se može iz tih situacija izvesti i skup smrtnih grehova. Neopreznost, surovost, prevelika hrabrost, proždrljivost...

Put bez povratka(?)


Od samog početka je prisutan koncept kletve ponora, odnosno ideje da je svako vraćanje ka vrhu bolno,  a posle određenog nivoa apsolutno nemoguće.
Ovo je zanimljiv koncpet i dalje nas odvlači u pravcu jedinog mogućeg tumačenja ove priče. 
Zaista, ovo je duihovno putovanje.
Riko, malena, izgubljena devojčica koja se ne snalazi u svetu, ne pobeđuje rupu koja je ostala na mestu njene majčinske figure i Reg (kao i treći lik kojeg sreću u toku priče, ali o kome ne bih dužio) koji je tek bela krpa od osobe, kreću na putovanje koje će ih zaista u potpunosti promeniti, u tolikoj meri da se isti sigurno neće vratati. No, da li se zaista uopšte neće vratiti? Saznaćemo u drugoj sezoni (možda i trećoj, ne znam). No, pratimo li kembelovski monomit (ideju da se većina svetskih epskih i mitskih priča mogu stopiti u jednu priču o heroju) povrtak pobednika je  neizostavni deo storije. Promenjeni junak, koji je pobedio neko veliko zlo, stekao blaga i znanja, uvek se vraća svojoj kući kako bi blaga podelio sa svojom zajednicom, takođe i kako bi došao do novootkrivene ljubavi za svojim rodnim gradom, svojim narodom, svojim nebom i zemljom.
U budističkom smislu, ne vraća se isti heroj, već njegova najbolja moguća inkarnacija - prosvetljena i oslobođena.

U čarobnom svetu ove animirane serije, ljudi imaju tu poslednju avanturu - Bezdan, Ponor... poslednje utočište nepoznatog, neistraženog. Mi u našem svetu i vremenu tu privilegiju - nemamo. Oh, naravno, svako od vas može otići na neku planinu, zaroniti u okean ili nešto slično, možda ćak napustiti okove gravitacije i blagodeti prelepe nam majkle Zemlje, stići do svemira... No, sve je to već poznato, viđeno drugim očima i nigde više nećete biti prvi... osim na duhovnom putovanju u sopstvenu psihu, sopstvenu dušu, najdublje nesvesno, senovito i strašno. 
Kao i svaka bajka ili mit i "Made in Abyss" upravo nam priča o tome. To je putovanje u nepoznato, to je prava avantura, to je jedini bezdan koji je u ovom svetu ostao neistražen i jedini koji samo vi možete istražiti - jer Himalaji su jedni i svako ih može obići i istražiti, vaša duša je takođe jedna, jedina i neponovljiva od početka svemira pa do njenog kraja neće biti jedne koja joj je jednaka, ali za razliku od Himalaja samo je vi možete istražiti, pobediti, osvojiti i vratiti se kao promenjena osoba, takođe za to nemate beskonačno vremena (kako nam se makar čini) i bez obzira na teškoće i muke metaforički slične onima kroz koje prolaze Riko i Reg, kao i na žrtve, to je put kojim bi zaista valjalo da svi krenemo i  na njemu ne stanemo, jer tu leži kletva poraza i sakatosti - pakla na zemlji. 


Posted by TruliAndedZombiLeš! | at 2:38 PM | 0 comments

C0I\I4I\I th3 84R83R14I\I



Novi Conan nije loš film. Eto, da odmah to utvrdimo. Nije loš u poređenju sa aktuelne holivudske produkcije - on je čist prosek i bolni primer gde je taj holivud danas. Simerijanac je jedan od najzahvalnijnih akcionih heroja ikad, lik koga samo užasni anti-talenti ili nenormalni producenti i ostale angažovane jurilice keša mogu da ubrljaju. 
Conan.
The Barbarian.
Conan... lopov, sebičnjak, oportunista, kušač žena, brutalni borac koji nije u celoj priči zarad opšteg dobra sveta oko njega, dame u nevolji ili bilo čega uzvišenog i časnog, već zbog zlata i/ili osvete.
U ovoj modernoj verziji on je sveden na... psihopatu. Ne nekog čoveka koji je odgajan da postane ratnik, čak ne ni divljaka, već upravo psihopatu. No, čak je i to u ova moderna, pristojna vremena onako politički korektno, bljutavo. O, da, bezmalo dva sata Conan za 21. vek jurca okolo, kolje, prosipa drob, ali gledačlac na to ostaje tup i naviknut već nakon četrdesetak minuta.

Velika mana je svakako osećaj da je film zbrzan, nepovezani delovi slepljeni bugarskim lepkom u nešto što bi trebalo da bude celina. Dva sata i nije malo da se ispriča jedna već milion puta ispričana priča o osvetu, ali režiser to nije uspeo, a probiti dva sata i tako nažuljati guzice debelih amerikanaca ili izgubiti pažnju tinejdžera naviknutih na video igre, naravno, nije opcija. 
Sam scenario nije revizija originalnog filma, iako suštinski jeste u pitanju rimejk, priča nas vodi na sam početak, na bitku u simerijskom selu tokom koje se rađa Conan (majka umire na porađaju), zatim prikazuje drčnog trinestogodišnjaka, tu negde bantditi, u potrazi za nekom relikvijom, upadaju u selo, pale, siluju, ubijaju, izmeđđu ostalih i konanovog oca, do kraja prati ludog, odraslog ubicu...

Ali, zaboravite sve do sada rečeno. Sve bi nekako i izgurali do neke prolaznosti da je pred nama ponovo mlad i nabildovan Švarcika, jer najveći nedostatak filma je sam Conan. Momoa nije doneo najlošiji performans ovde (pošto je konkurencija za to prevelika), ali je kao zvezda večeri potpuno i temeljno fejlovao! Neverovatno mi je isprva bilo to kako je u Game of Thrones, u ulozi Khal Droga, delovao divlje i brutalno, a ovde, pak, out of place koliko i manekenka u kuhinji ili programer na prvoj liniji fronta. Skapira čovek konačno d aje Khal Drogo nebitna uloga, mala i prikladna njegovim dometima, svakako i potpuno bačena u senku posla koji je vrhunski odradila Tamzin Merchant. Naravno, Khal je i daleko prostiji lik - reži, jebe s guza, ubija par vucibatina i to je to. 
Jebote, da ga ikad vidim samo bih ga pitao "čoveče, da li ti čuješ sebe?". Jer... glas, taj njegov glas, taj fejkerski bariton ili koji je kurac već, ta izglumljena, isilovana dubina glasa i žestina, gotovo na ivici growl-a ili puštanja u gaće usled silnog naprezanja je posle samo petnaest minuta bolno neizdrživa, da mi je došlo da ugasim ton i u blaženoj tišini otpratim ostatak ove bede. I zaista ne bih nešto propusti jer je muzika - ono po čemu, između ostalog, pamtim prvi film, ovde bukvalno nepostojeća, što je samo finalni minus ovom mediokritetu.

Gospodine režiseru - manite se kultova, snimajte holivudske flmove o tinejdž grčkim bogovima i vampirima. 
Gospodine Momoa - manite se kultova, idite trčkarajte po plažama ili eventualno glumatajte u SG-Atlantis, i onako sasvim nebitnoj seriji, snimajte raklame za gaće, odjebite i ne zaboravite:
Dragi fanovi: Vi ste svoje već rekli...

Posted by TruliAndedZombiLeš! | at 7:29 PM | 0 comments