Najboljih 20 albuma srpske muzike
Tužna vest o smrti Vlade Divljana navela nas je na razmišljanje o Idolima, novom talasu međ' srbadijom i generalno srpskoj rok muzici, da preslušavamo legendarne pesme i albume i na posletku sastavimo ovu listu. Svakako samo još jedna u nizu i svakako samo odraz naših ličnih muzičkih sklonosti.
Redosled, na posletku nije posebno bitan, svi ovi albumi su sjajni i možda samo zbog trenutnog raspoloženja jesu raspoređeni ovako, možda bi već sutra lista bila znatno drugačije poslagana, ono što je sigurno baš ovi isti albumi bi bili tu.
20.
YU grupa - YU grupa (1973)
Čitavo muzičko delovanje "YU grupe" u prvoj deceniji njenog postojanja jeste pravo muzičko blago ovih prostora, prijemčivi, vrhunski sklopljeni i hitično napisani spoj klasičnijeg roka i bluza, ali i progresivnih, psihodeličnih i folk deonica sve skupa pruža dovoljno materijala i širine kako za radijsko emitovanje, tako i za posvećeno uživanje pravih muzičkih sladokusaca.
Pominjati dva najveća hita sa ove ploče i nema mnogo smisla, ali zato kompozicije poput "Noć je moja" ili "Marsovac i ja" svakako da. Danas zaboravljene, ne svirane ili vrlo retko svirane od strane samog benda, pa ipak fantastične.
19.
Partibrejkers - Partibrejkers (1985)
Trošiti reči na debi "Partibrejkersa" deluje gotovo suludo. Sirov, energični garažni rok koji prosto odiše atmosferom Beograda, tog iz sredine osamdesetih godina minulog veka, ali i ovog današnjeg, neosporno ružnijeg, većeg, smrdljivijeg i glupljeg. ali duh ne umire tako lako: ulice iako menjaju imena, ostaju iste, pa i Cane koji namrgođeno i dalje šeta njima.
18.
Consecration - .avi (2010)
Mogli smo ovaj bend i ovaj album staviti mnogo, mnogo više na listi. Dok slušam u pozadini jednu od pesama sa njega već se kajem. Lucidan i zreo upliv u mračne, sumorne vode post-metala, psihodelije i eksperimentalne muzike u maniru "Isis"-a, ali sa jasnim ličnim pečatom. Minimalističkih tekstova, ali zato prelepih, koliko i jednostavnih vokalnih linija, ovaj bend veliki akcenat stavlja na instrumentalije. Sa jedne strane će vas u poseban trip bacati zvuci koji kao da dolaze iz glave ludaka na LSD-u bačenog u duboki svemir, sa druge će vas težak gitarski rad mrviti i mleti kao meso za kobasice. "Oooo, spasi me!"
Ako po ničemu drugom, a ono ostaće zapamćen u istoriji srpske muzike kao album sa nekim od najrazornijih rifova ovde odsviranih ikada.
17.
Azil 5 - Nema čoveka danima (2011)
Već debitantski album - Strastan, go i bos - novosadskog prog rok benda je obećavao dosta toga, predstavljao skup jako dobrih pesama, ali ipak tek su sa drugim studijskim pokušajem u potpunosti uspeli u stvaranju zaista monolitno jakog albuma. Udaljavajući se od alternativnih/EKV korena i još više zalazeći u prog i fjužn vode, ali zadržavajući slađušnu pitkost oni nas omađijaju svojim melodijama, harmonijama i predivnim vokalima i lagano nas voze, smiruju dušu, teraju nas da zatvorimo oči i prepustimo se muzici.
Zaista, čini se još uvek, nedovoljno poznati biser savremene domaće scene.
16.
EKV - Ekaterina velika (1985)
Da se ne lažemo, nikada mi nije posebno ležao ovaj bend. Čitav hajp, gotovo religijska, dogmatska nedodirljivost je uvek u meni budila opozicionara, kontraša i drkadžiju. Kod mene je EKV "proradio" uprkos tragičnom završetku benda i većine njegovih članova, uprkos tome što sve viđenije beogradske glave vrište kako je to najbolji bend na svetu, uprkos hodočasnicima što obilaze i plaču nad grobom Milana Mladenovića. Sva ta halabuka je preterana, ali ono što stoji jeste da je konkretno ovaj bend i konkretno na ovoj ploči - briljirao. Originalnost, kreativni naboj, još uvek ne previše potisnut komercijalnim pobudama i povrh svega kreacija sumorne, preteške atmosfere.
I verovatno njihova najblja pesma, a nije da predobrih i inače nemaju.
15.
Beogradski Sindikat - BSSST... Tišinčina! (2002)
Objavljen tokom 2002. godine debi album, ubrzo nakon toga popularnog na nacionalnom nivou, Beogradskog Sidnikata predstavlja svojevrsni manifest novog talasa srpskog hip hopa koji se u tom trenu konačno udaljava od imitiranja crnačke geto/gangsta priče i postaje autentični krik nadrkane omladine sa beogradskog asfalta. Kao što će tek kasnije to još i jasnije staviti do znanja, desno orijentisani, ne mare posebno za političku korektnost, nekome se mogu svideti, nekima ne, ali kvalitet je neosporan. Epske, naučnofantastične metafore za sasvim klasično pišanje po drugim reperima - što jeste osnova žanra, ideja da si bolji od drugih - koriste i deluju preterano kul. Atmosferičnost, bes, mrak, svetlo, svega ovde ima.
Verovatno ono što ih posebno izdvaja jeste brojnost, pa tako u pojedinim pesmama se za majkom smenjuje i 4-5 MC-a, što je čista radost. Pesma ispod jeste esencija atmosferičnog hopa - grad, ulica, kapuljača na glavi, kapa pod kapuljačom, vetar u lice.
14.
Sunshine - Neću da se predam (1998)
Ovde sam se žestoko dvoumio između presimpatičnog i jako uspešnog debi albuma - Ljubavna Likvefakcija - ili ovog koji je označio i kraj, kratke i burne, zlatne ere benda. Izabarah ipak "Neću da se predam". Da li je to savršeni album? Ne, Sanšajn niti jedan takav nije ni približno snimio, Da li je to jedan od mojih omiljenih albuma ikada? O, jebeno, da! Možda samo blaga želja da se makar koliko-toliko držimo neke vražije objektivnosti me je sprečila da ga zakucam u sam vrh liste. Album koji počinje pesmom koja se zove "Puši ga siso" za mene ne može biti loš, a kada se nastavlja sa "Iza Horizonta" koja sadrži jednu od najupečatljivijih bas linija domaće muzike ikada, kao i užasno zarazni glavni rif, kada je tu eksperimentalnija i depresivna "Stanar" sa možda i lajf čejndžing stihovima. "Slika i Prilika" i "Krug" su takođe neki od vrhunaca ovog izdanja.
Zvuk? Zvuk je gitarski hip hop koji je već dosta zagazio u slobodarske, eksperimentalne vode.
13.
Block Out - Godina sirotinjske zabave (1996)
Najbolji srpski bend prethodne dve decenije. Možda i nije sve te godine obeležio prevelikom studijskom aktivnošću - po tom pitanju su srpski Tool - koliko svojim presjajnim, onostranim živim nastupima, ali ono malo albuma što jesu snimli svi redom prestavljaju bisere i svi su mogli da se nađu ovde. Za detaljnije seciranje albuma potrebne su strane, tako da u to nećemo ni zalaziti. Znate ih svi i bez toga.
12.
Riblja Čorba - Kost u grlu (1979)
prvi i najbolji album čuvene "Riblje Čorbe. Sam naziv albuma jasno reflektuje lirički genij kakav Bora jeste ili je makar nekada davno bio. Prljavi, energični, bučni, nesavršeni, mladalački rok koji kao da stvarno i jeste snimljen u podrumu neke zgrade na Novom Beogradu.
11.
Bjesovi - Na živo
Jedini "live" album na listi. Iz prostog razloga, kultni bend i Gornjeg Milanovca nikada nije studijski zvučao ni trunčicu dobro koliko uživo. Ovaj disk, uz to, i lepo zaokružuje kraj prve faze benda koji je bio, između ostalog, karakterističan i po dva sjajna pevača u bendu. Jednostavne pesme, teški rifovi, vokalne linije koje su prosto predivne, minimalistički, a opet izrazito efektni tekstovi.
10.
Eyesburn - Solid (2003)
Ako bi se neko uopšte složio da je Ajzbrnu mesto na ovoj listi, verovatno bi stavio "Fool Control", pa ipak ja izabrah ovaj kao verovatno vrhunac dosadašnjeg rada ovog benda, iako ništa što su snimili pre ili posle nije ni blizu lošem, već sve drži visoki nivo kvaliteta. Ovde se iskustvo, energija savšreno spajaju sa znanjem i isksutvom. Evolucija benda od HC korena ka rege bendu ovde je, što se mene tiče, u savršenom balansu. A i same pesme su bogovski dobre.
Jedan od retkih domaćih bendova koji je snimao pesme na engleskom i pritom nije zvučao dosadno.
9.
Šarlo Akrobata - Bistriji ili gluplji biva čovek kad... (1981)
Sve ono što će se dogoditi nakon ovog albuma, brzi raspad benda, na njegovo današnje slušanje baca jedno sasvim novo svetlo. Jedini album kultnog predstavnika srpskog novog talasa predstavlja šizofrenu vožnju dva nepomirljiva kreativna genija, sasvim suprotna u viđenju muzike. Milan i Koja možda nikada i nisu trebali snimiti nešto zajedno, čak je čudno da su to uspeli, najčudnije je da sve to funkcioniše tako sjajno. Iako jasno možete prepoznati iza koje deonice stoji jedan od legendi, sve to skupa drži vodu i jeste nerazdvojivo.
Ne treba nikako zaboraviti stelarni bubnjarski rad legendarnog Vda.
8.
Marčelo - Treća strana medalje (2008)
Ako je Sanšajn prvi srpski hip hop bend vredan slušanja, Beogradski Sindikat začetnik novog talasa, onda je konkretno ovaj marčelov album vrhunac evolucije repa u srba. Okupio je za ovaj projekat suludo veliki orkestar, lirički se savim razmahao, a konačno dobio i muzičku podlogu koja je to mogla ispratiti. Ovo je gotovo avangarda. I svega ovde ima, od bluza do klasičnog repa, veselog roka...
7.
Pop Mašina - Kiselina (1972)
Možda i najveći kult srpske muzike - poznat starijima i sladokuscima, ali među iole širim masama odavno zaboravljen - i svakako jedan od najboljih srpskih bendova sedamdesetih godina.
Progresivni rok u svoj svojoj silini, kompleksan, slobodan, čudan, ali još uvek slušljiv, pamtljiv i zabavan.. Ovo morate posluštai, ukoliko do sada niste!
6.
Paket Aranžman (1981)
Muzički manifest beogradskog novog talasa, tri najznačajnija benda tog pravca na jednom mestu. Šarlo, Orgazam i Idoli. Svaki bend sa po tri, četiri numere i svaka od njih je hit i dan-danas. gotovo bez izuzetka.
Nakako fenomen ove ploče koji traje i ne jenjava već čitave tri decenije, pa i duže od toga, iscrpljuje svaki smisaoo da nešto više o njemu kažemo, već da se zapitamo da li će se ikad, zaista ponovo naći skup tako mladih, neosporno inteligentnih i energičnih ljudi na jednom mestu, koji idu u korak sa svetskom scenom, a možda čak i pomeraju granice iste, ostavljaju trag na njoj? Verovatno ne... ali za to ne možemo kriviti nove klince. Drugo je vreme, drugačija, manja je zemlja i to je jednostavno tako.
Komad istorije koji nikada neće biti ponovljen.
5.
Smak - Crna Dama (1977)
Ako pričamo o sedamdesetim i srpskom uplivu u tada globalno popularni progresivni rog, od Smaka nema dalje. Vrhunac takvog zvuka na vim prostorima. Prog rok, džez fuzije, folk, bluz, psihodelija sve lepe stvari se tu nalaze.
Točak je davno svima zadao...
4.
Block Out - Ako imaš s kim i gde (2004)
Jedini sa dva albuma na listi. Čvrsto ubeđen da je u pitanju najbolji "novi" srpski bend, tako je i moralo biti.
Ovde je bend zreo, otišao je daleko od svojih početaka, sasvim je mračan i težak. Alternativni rok po uzoru na EKV je daleko, daleko u prošlosti i sada plivaju u metalskijim vodama iskrene depresije i beznađa. S tim, ipak, ne zaboravljaju na energičnost i sa pokojom pesmom, tu i tamo, sasvim nas razmrdaju, gotovo na šutku pozivaju. Šarenolikost i uzbudljivost albuma ostala je crta koja svaki vezuje, pa ipak ovde to možda jeste i najujednačenije, najjače, zaista prava ploča, jedna priča od početka do kraja. Takođe produkcijske vredosti su zvezdane.
O tekstovima ne vredi trošiti reči, o vokalima - koliko god Mita ne bio vrhunski pevač - takođe. Bukvalno, mana se ne može naći.
Na kraju, oni jesu snimili depresivnu pesmu o detnjstvu, to je nešto.
3.
Disciplina Kičme – Sviđa Mi Se Da Ti Ne Bude Prijatno (1983)
Nakon raspada Šarla, Milan je otišao ka komercijalnijim vodama, dok je Koja... pa... postao Koja. Prošlo je trideset godina od objavljivanja ove ploče, pa ona i dalje jeste jednako čudna, neshvatljiva i teška za slušanje. Pa i pored toga, dići ruke od nje lako nećete. Istinski avagardni bend, jedan od retkih međ' srbadijom. Rok bend bez gitare, rok bend u kome bas jeste zvezda večeri.
Pročitali ste naslov albuma? Pa o čemu dalje da pričamo? Genijalnost!
2.
Goribor - Goribor (2007)
Ako je u novijoj istoriji postojao ili postoji srpski bend koji zaista pomera granice, koji zaista bez patriotizma i preterivanja jeste jedan od najboljih bendova na svetu to je - Goribor.
Eksperimentalan, na papiru čudan, ali u praksi savršeni spoj elektronike - trip hopa - i mračnog bluza. Da su englezi, bili bi globalno priznati među kritikom i hipsterskim masama, ovako su se jedva i u Srbiji probili, zaobilaznim putem, preko Hrvatske. Mnogo puta je ta činjenica pominjana kao mnogo čudna, iako se to bezbroj puta dešavalo u SFRJ i išlo u oba pravca.
Nema loše pesme ovde.
Gorki vokali, još gorči tekstovi.
Glas i misli svih nas sjebani, razočaranih, razvaljenih.
1.
VIS Idoli - Odbrana i Poslednji dani (1982)
Naravno da je on na vrhu.
Momenat kada je neki srpski album bio na mnogim evropskim i svetskim listama, kao iznenađenje, kao otkrovenje, kao biser. album koji i dan-danas nije nadmašen u bilo kom smislu, čak ni od strane samih autora. Duboki, kompleksni koncept zasnovan na istoimenom delu Borislava Pekića ne predstavlja prežvakavanje knjige, već krajnje inteligentno igranje sa njom. Muzički šareno, od veselih rokabili pesama do pravoslavnog pojanja i mračnih tonova i atmosfere. "Moja si" je dugo važila za jednu od najčudnijih pesama na srpskom jeziku, pa čak i danas, kada živimo u vreme gej parada, retko ko bi se usudio da je snimi. Ova ploča jeste bila provokacija, svesna, ali nikako jeftina.
Nikada se niko nije gadio na pare, pa ni Idoli, ali poenta provokacije ovde nije samo to, već borba za slobodu u bilo kom smislu. Umetnički su oslobođeni, sa idejom da snime najbolji album ikad i tako zarade, bezobrazno inteligentni mladi ljudi, oni traže slobodu, pa šta god sloboda nekome značila, u datom vremenskom i političkom okviru - seksualna, religijska, ideološka...
Počivaj u miru, legendo.




















0 comments:
Post a Comment