Made in Abyss (Putovanje bez povratka)




Većina "kineskih crtaća" koje sam odgledao su iziskivali neko vreme da mi se uvuku pod kožu, možda zato što i ne gledam često, pa je iznova i iznova u pitanju blagi kulturološki šok, možda već zbog nečeg drugog, ali eto, ljubavi na prvu epizodu su uglavnom retke. Pamtim i dalje "Texhnolyze" vrhunski sajberpank čija je uvodna epizoda u potpunosti nema i... sjajna! 
"Made in Abyss" na prvu osvaja svojom lepotom, bajkovitošću i obećanjem neizbežne, divne avanture. Možda baš zato što nije u pitanju neki batshit crazy japanski haos, već dobro poznata, sveljudska priča koju pričamo jedni durgima od kada pričati znamo.

Jedno od najlepših sećanja životnih mi je očajničko kopanje po školskoj, seoskoj bibliteci, negde na početku milenijuma, među knjigama koje su, neosporno i nepogrešivo, smrdele na miševe (tako da uvek imam određenu ogradu kada knjiški fetišari pričaju o mirisu knjiga) i konačno uspeh u pronalaženju makar nečeg što mi na prvu privlači maštu: "Putovanje u središte Zemlje", Žila Verna. već u naslovu znate da je u pitanju avantura koja menja život. Ili "Isčezli svet" Artura Konana Dojla.
O takvom pozivu na avanturu mislim, o dolasku Gandalfa u hobitsko selo, o paljenju farme na kojoj je živeo Luk Skajvoker... odmah od starta znamo da se sprema putovanje koje će zauvek promeniti našeg junaka (junake/junakinje).


"Made in Abyss" je moderna bajka koja ispunjava maltene sve osnovne funkcije i elemente klasičnih priča i mitova i nadograđuje ih tek toliko da ispoštuje moderna vremena i epizodnu/sezonsku naraciju. Najmlađi sin, zadnja rupa na svirali, autsajder zamenjen je neposlušnom devojčicom po imenu Riko, umesto mračna šume i veštičje kuće imamo ogroman krater i u njemu nešto što je bezmalo bezdan, koji predstavlja poslednju misteriju sveta, poslednji njen neistraženi deo... 

No, ovi klišei nisu loši, već upravo deo lepote ove nove, ali ipak jako poznate priče. 
Riko u samom bezdanu (nije zaista bezdan, ali volim tu reč, pa oprostite) pronalazi i čudnovato stvorenje - robot-dečaka kojem nadenjuje ime Reg, a zatim do nje stiže i paket od njene majke, legendarnu istraživačicu bezdana za koju se smatra da je već odavno mrtva u njegovim dubinama... To je njen poziv na avanturu. Reg, pak, ne zna ni šta ni ko je, osim da je neizbežno vezan za bezdan i da ako igde odgovora ima - oni su u njemu. Dok je svaki poziv na avanturu upravo poziv na otkrivanje suštine, kod njega nema maskiranja - on prosto kreće u potragu za smislom. 

Gornji svet prosto preliva lepotom - boje su pune, jarke, okupane suncem i zelenilom. No, ponor u koji ulaze vrlo brzo menja ambijent. Iako na prvim nivoima, takođe prelep, bezdan vrlo brzo progresivno postaje mračniji, čudniji i opasniji. No, serija niti u jednom trenutku ne gubi na vizuelnoj raskoši i jedino što će možda nekom  zasmetati jeste dizajn likova koji previše podseća na crtaće za najmlađe uzrasto, no meni je i to super.


Svi dalji susreti koje će imati naši junaci su uglavnom arhetipski i prepoznatljivi - vrlo rano u ponoru, Riko će sresti svog strica, koji prestavlja jaku, pouzdanu, pozitivnu patrijarhalnu figuru, zatim na četvrtom nivou ambivalentnu, mračnu figuru u vidu čuvene Ozen "bele pištaljke" (najviši red istraživača bezdana, ispod njih su crne, plave i crvene pištaljke, upravo potonji, najniži rang je Riko), koja efektivno igra ulogu dobre veštice/vilenjakinje ili nekog sličnopg karaktera koji izaziva jezu, no ipak daje neki predmet koji će u nastavku putovanja junaku pomoći. 

Sve velike religijske knjige ili čuveni mitovi nam pričaju o nedaćama i mukama u kojima se nađu njeni junaci, a često su te nedaće upravo posledica lošeg činjenja tih junaka. U biblijskom smislu, ljudi počnu da se ponašaju neodgovorno i bahato - usledi potop, promiskuitetno i raskalašno - usledi uništavanje Sodoma i Gomore. Nešto slično tome se provlači i ovde - bezdan jeste opasno mesto, prepuno životinja koje inače ne obitavaju na površini nama poznatog sveta, a mnoge od njih su i vrlo, vrlo veliki i krvožedni predatori. No, čini se da svaki put, iznova i iznova, Riko i Reg upadaju u opasnosti baš iz svoje nepažnju, čak da se može iz tih situacija izvesti i skup smrtnih grehova. Neopreznost, surovost, prevelika hrabrost, proždrljivost...

Put bez povratka(?)


Od samog početka je prisutan koncept kletve ponora, odnosno ideje da je svako vraćanje ka vrhu bolno,  a posle određenog nivoa apsolutno nemoguće.
Ovo je zanimljiv koncpet i dalje nas odvlači u pravcu jedinog mogućeg tumačenja ove priče. 
Zaista, ovo je duihovno putovanje.
Riko, malena, izgubljena devojčica koja se ne snalazi u svetu, ne pobeđuje rupu koja je ostala na mestu njene majčinske figure i Reg (kao i treći lik kojeg sreću u toku priče, ali o kome ne bih dužio) koji je tek bela krpa od osobe, kreću na putovanje koje će ih zaista u potpunosti promeniti, u tolikoj meri da se isti sigurno neće vratati. No, da li se zaista uopšte neće vratiti? Saznaćemo u drugoj sezoni (možda i trećoj, ne znam). No, pratimo li kembelovski monomit (ideju da se većina svetskih epskih i mitskih priča mogu stopiti u jednu priču o heroju) povrtak pobednika je  neizostavni deo storije. Promenjeni junak, koji je pobedio neko veliko zlo, stekao blaga i znanja, uvek se vraća svojoj kući kako bi blaga podelio sa svojom zajednicom, takođe i kako bi došao do novootkrivene ljubavi za svojim rodnim gradom, svojim narodom, svojim nebom i zemljom.
U budističkom smislu, ne vraća se isti heroj, već njegova najbolja moguća inkarnacija - prosvetljena i oslobođena.

U čarobnom svetu ove animirane serije, ljudi imaju tu poslednju avanturu - Bezdan, Ponor... poslednje utočište nepoznatog, neistraženog. Mi u našem svetu i vremenu tu privilegiju - nemamo. Oh, naravno, svako od vas može otići na neku planinu, zaroniti u okean ili nešto slično, možda ćak napustiti okove gravitacije i blagodeti prelepe nam majkle Zemlje, stići do svemira... No, sve je to već poznato, viđeno drugim očima i nigde više nećete biti prvi... osim na duhovnom putovanju u sopstvenu psihu, sopstvenu dušu, najdublje nesvesno, senovito i strašno. 
Kao i svaka bajka ili mit i "Made in Abyss" upravo nam priča o tome. To je putovanje u nepoznato, to je prava avantura, to je jedini bezdan koji je u ovom svetu ostao neistražen i jedini koji samo vi možete istražiti - jer Himalaji su jedni i svako ih može obići i istražiti, vaša duša je takođe jedna, jedina i neponovljiva od početka svemira pa do njenog kraja neće biti jedne koja joj je jednaka, ali za razliku od Himalaja samo je vi možete istražiti, pobediti, osvojiti i vratiti se kao promenjena osoba, takođe za to nemate beskonačno vremena (kako nam se makar čini) i bez obzira na teškoće i muke metaforički slične onima kroz koje prolaze Riko i Reg, kao i na žrtve, to je put kojim bi zaista valjalo da svi krenemo i  na njemu ne stanemo, jer tu leži kletva poraza i sakatosti - pakla na zemlji. 


Posted by TruliAndedZombiLeš! | at 2:38 PM

0 comments:

Post a Comment